Razgovor za časopis Veznik sa
Helenom Petrović iz Gaia Kolektiva vodila je Daniela Knapić.
Premda
u gradu poznata uglavnom po tečajevima Tai Chia i Chi Kunga, aktivnosti Gaia
Kolektiva koji još od 1999. djeluje na 3. Katu DCa Rojc, u Puli, znatno su
brojnije i raznorodnije. O njima i o samoj zajednici više smo doznali od
njene pokretačice, Helene Petrović…
-
Želim odmah naglasiti da je Gaia Kolektiv šira neformalna
zajednica koja prelazi granice Pule, Istre i Hrvatske, a također i platforma za realizaciju ciljeva kao što su poboljšanje kvalitete života, razvoj svijesti i potencijala s naglaskom
na plemenitim putevima kao što su yoga, taijiquan, duhovno-terapeutske plesne
metode i ezoterijska umjetnost; zatim psihospiritualne metode
samorazvoja; permakultura i geomantija kao kreativno sustvaranje čovjeka i
univerzuma itd... Naši načini djelovanja su raznovrsni i po tom smo
pitanju fleksibilni. Ne vezujemo se isključivo za jednu aktivnost, vjerujemo da
ako ne djeluje jedno, djelovat će drugo, rješenje uvijek postoji. Trenutno su
nam jako bitne tehnike koje osnažuju kako pojedince, tako i grupe, a u ljudima
bude svjesnost o njihovoj snazi i potencijalima. Aktivno djelujemo od
1994., a Centar Gaia Holistic od 2004.godine. Organizirani smo
horizontalno unutar krugova koji međusobno surađuju i prožimaju se: Centar Gaia
Holistic, Gaia Art Lab, Gaia Terra Viva i Gnoza Viva. S obzirom da sam
pokretački duh cijele priče, ja najviše istupam u javnosti, što ne znači da je
doprinos svih ostalih članova manje vrijedan.
Jedan
od važnijih ciljeva vam je i razvijanje mreže podrške u svim područjima i
fazama ljudskog života, prvenstveno na nivou lokalne zajednice, ali i šire …
-Da,
i njega polako, ali sigurno ostvarujemo. Unutar kolektiva već radimo sa svim
dobnim skupinama, u rasponu od kreativnih radionica za djecu do psihofizičke
podrške za ljude treće dobi. U sklopu Esencijalne Devani Yoge za žene, na
raspolaganju smo, uz prenatal i postnatal yogu, i educirane doule kao podrška
majkama prije, u tijeku i nakon poroda. Projekt Gaia Terra Viva npr. uskoro
kreće sa promocijom zdravih proizvoda po cijenama puno povoljnijim od
uobičajenih i time se pridružujemo projektu naših kolega, aktivista iz drugih
krajeva Hrvatske, čiji je cilj presjeći stvaranje začaranog kruga unutar kojeg
bogati jedu sve zdravije, a siromašni sve lošije. Također, cilj je i osnažiti
aktivističko poduzetništvo i međusobnu suradnju i razmjenu proizvoda i usluga.
Pored neučinkovitog društvenog sistema koji je postao svrha sam sebi i već
odavno izgubio kontakt s istinskim potrebama ljudi i vezu sa životodajnim
procesima na planeti, samoorganiziranje i međusobna podrška, kao i vještine
suradnje i dijeljenja, postaju nužnost ukoliko želimo opstati ne kao nacija,
nego kao vrsta.
Kako
si ti došla do toga što danas radiš, čime si se sve bavila dok se nisi odlučila
za taijiquan odnosno tai chi, (Udruga Gaia je osnivač centra Yuan Tong – Tai
Chi kluba Pula) a potom i za sve ostalo čime se danas baviš?
-
Oduvijek sam bila nezadovoljna civilizacijom u kojoj sam se inkarnirala, nikako
nisam pristajala na svijet s greškom. Iz Pule sam otišla još kao srednjoškolka,
prvo u Poreč, potom u SAD i nakon toga godinama putovala ili živjela u
različitim zemljama. Završila sam srednju školu u Sacramentu, California, kao
najperspektivnija likovna umjetnica u generaciji, no umjesto umjetnosti upisala
sam studij novinarstva u Ljubljani. Okolnosti su me dovodile u situacije i među
ljude sa znanjima drugačijim od formalnih koja sam spontano upijala, ali
istinski počela razumijevati tek puno godina kasnije. Nakon jedne duboke fizičko-emotivne
krize početkom rata, uvidjela sam da je za mene jedini način da ostanem na
Zemlji, stvaranje svijeta u kakvom bih voljela živjeti i tako je krenulo, korak
po korak. Hoću li cilj postići više mi nije ni bitno, sam proces su-stvaranja
je ono što me ispunjava i u čemu uživam. Godine 1995. osnovali smo obiteljsku
putničku aganciju Gaia, preko koje je jako puno ljudi hodočastilo u Indiju, a
paralelno sam u našoj kući u Medulinu organizirala gnostička okupljanja i
brojna predavanja i seminare. Na tim smo okupljanjima spontano razmjenjivali
znanja i iskustva koja se u uobičajenom svijetu skupo naplaćuju. Uglavnom sam
bila jako zbunjena, ali vrata su se otvarala jedna za drugima i moj jedini
izbor bio je ili unedogled se grčiti na pragu ili proći u nepoznato. Do
osnivanja Tai Chi kluba Pula, a i nakon toga, neko sam se vrijeme bavila
ezoterijskom umjetnošću i to je nešto čemu se opet polako vraćam.
Što
te privuklo taijiquanu i yogi?
-Hatha
yogu sam počela vježbati 1989. u Ljubljani i tradicionalna je yoga bila i
ostala moje utočište. Danas vodim yoga krugove za žene u svim životnim fazama,
a iza mene je dugačak put koji su usporavali mladenačka žestina i nemirni duh.
S druge strane, taijiquan i kineske borilačke vještine koje sam počela vježbati
1992. godine u Padovi postale su moj usud odmah. Čim sam ugledala taijiquan
formu u izvedbi mog prvog učitelja, neočekivano sam vidjela cijeli budući put,
i klub koji sam osnovala sedam godina kasnije i Davida Petrovića koji danas
vodi Centar Yuan Tong – Tai Chi Pula, trenutno jedan od najjačih centara za
taijiquan u Hrvatskoj. David je bio prvak Hrvatske u taijiquanu, u formama
golih ruku i s oružjem, a trenutno smo fokusirani na rad s djecom i sa
sigurnošću mogu reći da u klubu već vježba nekoliko budućih šampiona. Međutim,
hoće li se djeca okrenuti takmičarskim aspektima vještine, manje je bitno. Ono
vrijedno je to da kineske borilačke vještine mogu ne samo do maksimuma razviti
njihove psihofizičke sposobnosti, nego i oplemeniti dječji duh, ili ga bar
donekle zaštititi od sveopće degradacije u društvu. Kineski Wushu koji u sebi
sadrži brojne borilačke vještine je sport budućnosti, a Kina radi na tome da
taijiquan godine 2024. postane olimpijski sport.
Nesporna
je zasluga vašeg Centra u populariziranju ovih kineskih vještina u Puli i šire,
jer kad ste počinjali o njima se znalo vrlo malo ili ništa...
Već
punih 17 godina vodimo u Rojcu početne i napredne tečajeve taijiquana za
odrasle, forme golih ruku i forme s oružjem, Taiji Qigong rekreaciju, a puno
radimo i s ljudima treće dobi. David i ja smo jedini hrvatski certificirani
instruktori unutar tri državne Wushu federacije i kineske i talijanske i
hrvatske, u predsjedništvu smo Hrvatskog odbora za Taijiquan pri hrvatskom
Wushu savezu i u radnoj smo grupi za izradu jedinstvenog curriculuma za sve
instruktore taijiquana u Hrvatskoj. Surađujemo sa Savezom sportova grada Pule u
sklopu Proljeća u Šijanskoj šumi, kao i s pulskim Gerontološkim centrom.
Tijekom godina surađivali smo s puno različitih udruga, ustanova i poduzeća.
Znanje o osnovama taijiquana veoma je primjenjivo i korisno u različitim
profesijama. Često npr. asistiram na plesnim okupljanjima gdje uvodim
univerzalne principe taijiquana u pripremne plesne vježbe. Uskoro pokrećem
OMMMotion Lab (Organic MedicinE-Motion Method) koji u sebi sadrži sintezu
ključnih elemenata taijiquana, yoge, terapeutskog plesa i cjelokupnog mog
životnog iskustva.
Da
li je u početku bilo poteškoća, nepovjerenja, kako ste se probijali kroz
početne otpore?
-Početak
je bio težak, no danas na te prepreke gledam kao na neophodni proces
osnaživanja. Treninge smo počeli voditi u Rojcu i godinama smo vježbali u
prostoru bez grijanja, sadržaji iz nefunkcionalnih sanitarija izlijevali su se
po hodnicima u kojima su žarulje, zbog krađa, uglavnom trajale svega par sati.
Ljudi željni opuštanja bi nakon treninga u ledenoj dvorani izlazili u mračni,
prljavi hodnik. No te fizičke prepreke su bile sitnica u odnosu na one
mentalne. Nekima su svećenici zabranjivali bavljenje tim „đavoljim poslom“, a
nekima je okolina savjetovala da se klone te „sumnjive sekte“. Unatoč svemu
tome, ljudi su dolazili i vježbali, a neki redovito vježbaju i danas. Između
ostalog, i zahvaljujući njihovom povjerenju i upornosti centar je opstao i tim
sam članovima beskrajno zahvalna. Danas kada Kina radi na tome da tradicionalni
taijiquan i znanje članova obitelji Chen uđe pod zaštitu UNESCO-a kao svjetska
nematerijalna baština, kada je elementarno znanje u taijiquanu stvar opće
kulture, danas znam da je sve to imalo smisla.
Slično
se ponavlja i sa šamansko-terapeutskim plesovima i drugim aktivnostima koje sam
tek nedavno u Puli počela intenzivnije promovirati, no danas me takvi otpori
ostavljaju ravnodušnom. Oni nisu moj problem i manje nego ikad sam spremna na
kompromise. Otpor će postojati dok ne probijemo led, ...ako ga probijemo....a
ako ne, ja ću i dalje uživati u onom što radim dok god me taj poziv bude
ispunjavao. Moja odgovornost je da se jasno i glasno definiram, da ne
povlađujem ničijim očekivanjima i već samim time, selekcija je učinjena. Radije
ću raditi s pet ljudi koji cijene transformativne procese kroz koje prolazimo
zajedno, nego sa 50 ljudi koji dolaze zbog pomodarstva. S druge pak strane, za
Uskrs sam u Sloveniji u sklopu jednog velikog plesnog okupljanja održala za
70-tak ljudi iz cijele Europe prezentaciju skrivenih principa pokreta i vodila
učesnike kroz razvoj pokreta, zvuka i daha od šamanskih tradicija, preko
taijiquana i yoge do terapeutskog plesa pa kroz ples opet natrag u stanje
prirodne ekstaze i čiste radosti... i bili su oduševljeni, a priznanje je bilo
tim veće što su gotovo svi polaznici bili i sami praktičari ili učitelji raznih
bodywork metoda. Ti mali znakovi da sam na dobrom putu su mi bitni i na njima
sam zahvalna.
Nešto
što vodiš u novije vrijeme su Trance dance radionice plesa, kao i radionice
obiteljskih konstelacija…
-Do
šamanskih sam plesova, među kojima je i Trance Dance, došla naizgled
jednostavno – plešući godinama kroz razne plesne prakse. Šamanizam je ne samo
jedan od stupova Taoizma, samim time i taijiquana, nego se nalazi u srži svih
tradicija s kojima sam se susretala, pa tako i ove naše,
balkansko-mediteranske. Kad se oljušte kulturološke naslage i različitosti i
izvuče bit šamanskih metoda, one postaju veoma moćna sredstva za poboljšanje
kvalitete svih područja življenja, od individualne psihospiritualne
transformacije do npr. team buildinga. Slijedila sam tako pokret Duha i
neošamanizam me doveo do obiteljskih konstelacija. Upravo završavam treću
godinu edukacije, a dugo sam i asistirala jednom svom mentoru u Sloveniji i
kroz sve to uvidjela, po tko zna koji put, da je zapadni svijet samo ponovno
otkrio i drugačije nazvao tradicionalne metode uravnoteženja sistema koje su
nekad bile prakticirane u svakom selu. Ta znanja se nisu ugasila u potpunosti,
na osebujan način čuvana su od strane posljednjih krsnika u Istri i zmajevitih
ljudi sa Balkanu. Zato ono što radim nisu moderne obiteljske konstelacije, nego
za sada to zovem Iscjeljenje obiteljskog stabla i Dinamička harmonizacija
sistema i uključujem u svoj rad sve ono što je nekad unutar zdrave zajednice i
postojalo: sliku, pokret, ritam, glas, zvuk itd.
Jedna
riječ koja povezuje sve tehnike koje nudi Gaia Kolektiv jest „ekstaza“, u
smislu stanja ispunjenosti i uravnoteženosti kojem svako biće teži…
-Ekstaza
je prirodno ljudsko stanje, ponekad možemo vidjeti kako je spontano prisutna u
djeci kad se zaigraju u ovdje i sada, a i tradicionalne zajednice uvijek su
bile barem donekle svjesne važnosti ekstaze. Duboko povezane s prirodom,
održavale su ravnotežu kroz priče, glazbu, pjesmu, ples i brigu o svim
članovima. Oduzme li se jednom zdravom ljudskom biću ili zajednici mogućnost
prirodne ekstaze, ta silna potreba manifestirati će se kroz mračnu ekstazu... a
to je odlika današnje civilizacije, destruktivna ekstaza koja se odvojila od
stvarnog života i srlja u propast. S obzirom da je jedan od načina ulaska u
stanje transa kontinuirano, ritmičko ponavljanje istih radnji, na prvi pogled
nema razlike između dosadnih opetovanih radnji koje ljudi svakodnevno obavljaju
(posao, supremarket, TV, FB...) i ponavljajućih radnji dok npr. prakticiraju
taijiquan, yogu ili šamanske plesove... Ona prava razlika je kvalitativna i
suštinska. Dok svakodnevni mračni trans postepeno i trajno isisava svu energiju
iz ljudskog bića, lišavajući ga čak i same ljudskosti, metode pozitivnog transa
pune tijelo energijom, bude skrivene potencijale, jačaju srčanost i oplemenjuju
duh. Redovno prakticiranje tih i sličnih vještina stvara kumulativni učinak i
time omogućava prijelaz iz stanja mračne u stanje prirodne ekstaze, odnosno u
jednu sasvim drugačiju kvalitetu života, u život kakav bi prirodno trebao biti.
Veoma često, spontani i nagli prijelazi iz mračne u prirodnu ekstazu, tzv.
momenti buđenja, rezultiraju kaosom, anksioznošću i depresijama jer
osvještavanje ponora između raja i pakla može biti nepodnošljivo bolno za
netrenirani i nespremni um. Olakšati ljudima taj prijelaz preko mosta
percepcije, u vremenima kada se urušava sve za što su mislili da je bitno,
pomoći im da otkriju i razviju svoje istinske talente i potencijale te time
poboljšaju kvalitetu svog života i doprinesu zajednici, moj je životni poziv.
Iz te perspektive, sasvim mi je svejedno koju metodu trenutno primjenjujem.
Način rada prilagođavam ljudima, bićima, zajednicama i prostorima s kojima se
susrećem. Sve to radim zato što duboko vjerujem da je raj na zemlji moguć ovdje
i sada, a samo djelić sekunde je ponekad dovoljan za veliki preokret. I
obratno, na žalost. Izbor i odgovornost su pitanje individualne odluke svakog
imalo svjesnog bića.
Za
kraj, možeš li najaviti neke od aktivnosti Udruge u skorijoj budućnosti…
-Osim
redovitih treninga i radionica na tjednoj bazi, svake prve subote u mjesecu
imamo Ritualni TranceDance Lab na određenu temu, svake druge subote je Gong
Nidra, a svake treće nedjelje Taiji Qigong Lab za sve koji ne stižu vježbati
preko tjedna ili žele naučiti više. Također, do ljeta ćemo održati po dva puta
Iscjeljenje obiteljskog stabla i OMotion Lab u Puli i Novigradu. Jedan
rezidencijalni sedmodnevni OMotion Lab održati ćemo početkom srpnja, nakon čega
kreću ljetna pauza u Puli i naša gostovanja u drugim mjestima. Od gostujućih
učitelja toplo preporučam radionicu Artikulacija prisutnosti koju će za vikend
14. i 15. svibnja voditi naš poznati glumac i dramski pedagog Leon Lučev te
dvije solsticijske radionice u Balama: Dream Dance i Medicine Dance, koje vodi
učitelj Plesa 5 Ritmova i inicirani šaman John Kelly. Detaljnije o svemu možete
pročitati na mom blogu helenagaia.blogspot.com, a kontaktirati me na mob. 095
890 1371 ili e-mail: gaiaistra@gmail.com
